Veštice u narodnoj, a zatim i u popularnoj kulturi odavno figuriraju kao onaj subverzivni element koji je služio ne bi li se što upečatljivije i slikovitije prikazala pervertirana i zastrašujuća slika žene – bilo to one koje odbijaju servilnost, one koje ne zadovoljavaju date društvene obrasce ili koje ih na ma koji način preispituju.
„Druga smrt“ (biblijski termin koji je Lakan elaborirao u vezi sa smrću Antigone) nije smrt tela nego smrt imena. U svom smrtnom času telo bi, ukoliko bi ga uopšte bilo moguće odvojiti od imena, umiralo za sebe – u tom se smislu kaže da svako umire sam, iako ne znamo „da li se bol života završava u kamenu“ (Lacan, Ethics of Psychoanalisis).
Prenismo tekst razgovora sa Milanom, pedesetogodišnjim radnikom iz okoline Novog Sada koji već nekoliko godina radi u Slovačkoj. Njegova dramatična priča o katastrofalnim uslovima rada u tajvanskoj firmi Fokskon, kao i o srpskim agencijama koje profitiraju na dopremanju jeftineradne snage u Slovačku, zabrivanjava, razbešnjava, upozorava, poziva na solidarnost i otpor ovakvom sistemu rada i proizvodnje.
Gerusija je kolektiv koji se bavi levo orijentisanim teorijskim, političkim i aktivističkim radom. Razvijajući svoju kritiku na temelju anti-kapitalizma, marksizma, feminizma i kritike društveno-ekonomske eksploatacije, Gerusija predstavlja mesto okupljanja svih onih koji se različitim sredstvima bore za društvo organizovano prema potrebama ljudi, a ne prema potrebama tržišta i logike profita.