Tag Archives: samoupravljanje

22 nov

NEMANJA SOVTIĆ, SAMOUPRAVLJANJE KAO NULTA INSTITUCIJA JUGOSLOVENSKOG DRUŠTVA U SOCIJALIZMU

Nemanja Sovtić

SAMOUPRAVLJANJE KAO NULTA INSTITUCIJA

JUGOSLOVENSKOG DRUŠTVA U SOCIJALIZMU

Sažetak: Samoupravljanje je moguće posmatrati kao nultu instituciju: u pitanju je prazna forma odnosa koja predviđa mogućnost iskazivanja pluralizma interesa unutar jugoslovenskog društva. Funkcija nulte institucije je stvaranje predstave totaliteta prema kojoj se suprotstavljeni društveni akteri ne postavljaju antagonistički. U različitim sferama društvenog života samoupravljanje su nad-određivala različita društvena „veziva“ – pluralizam interesa u radno-ekonomskoj, nesvrstanost u spoljnopolitičkoj, socijalistički estetizam u umetnosti. Samoupravljanje, međutim, nije uspelo da na duži rok sa pozicije nulte institucije istisne naciju, koja je ostala dominantni oblik grupne identifikacije na prostoru Jugoistočne Evrope. Umesto u kontekstu izvornih nedostataka samoupravljanja kao teorijske prakse, raspad Jugoslavije je bolje sagledati u svetlu ishoda ideološke borbe za poziciju nulte institucije između samoupravljanja i nacije.

Ključne reči: samoupravljanje, jugoslovensko društvo, nulta institucija, nacija, protivrečni zahtevi

            Uprkos tome što je pravo na „sopstveni put u socijalizam“ povezivano sa specifičnostima jugoslovenske revolucije,[1] teoretičari samoupravljanja odlučno su negirali da je samoupravljanje partikularna, jugoslovenska ideologija (titoizam), smatrajući da samoupravni oblik društvene organizacije proizlazi iz pravilnog čitanja Marksa i Lenjina. Samoupravljanje je u prvi plan istaklo ideju o ukidanju svojinskih odnosa i eksploatacije, kao zahtev za prelaskom sredstava za proizvodnju u ruke „asocijacije slobodnih proizvođača“. Monolitno, homogeno i beskonfliktno društvo, kakvo je zamišljeno u državnom komunizmu sovjetskog modela, napušteno je kao kompromitovan projekat koji čak i u postrevolucionarnom periodu zahteva razobručenu upotrebu represivnog aparata. Iz perspektive samoupravnog socijalizma pluralizam interesa različitih društvenih subjekata nije trebalo savladati nasiljem, već pretvoriti u dijalektički zamajac budućih socijalističkih odnosa. Težnja ka „odumiranju države“ konceptualizovana je politikama decentralizacije, demokratizacije i debirokratizacije, postavši prepoznatljivo obeležje samoupravne teorijske prakse. 

Read More

Share
20 jul

Ankica Čakardić_Ženski problem u političkoj ekonomiji – od jugoslavenskog samoupravljanja do mjera štednji

Sažetak: Tema će u metodološkom kontekstu historijsko-materijalističke analize skicirati „ženski problem“ u dvama različitim sistemima političke ekonomije, gdje se prvi referira na jugoslavensko samoupravljanje, a drugi se – preko tzv. hrvatskog tranzicijskog perioda 90-ih sve do trenutne ekonomske krize i mjera štednje od 2009. naovamo – tiče kapitalističkog načina proizvodnje koji se uspješno formira nakon prvobitne akumulacije kapitala u ratnoj Hrvatskoj. Tezom koju bih ovdje ponudila pokušala bih ukazati na činjenicu da oba spomenuta sistema generiraju dvostruku opresiranost kao osnovni modus ženskog života koji se ozbiljuje kao utemeljenje društvene reprodukcije i proizvodnje znanja, koja joj na specifičan način određuje sadržajni i formalni smisao. Kada je riječ o društvenoj/socijalnoj reprodukciji koja je za ovu temu ključni element unutar kojega raspravljamo o ženskom položaju unutar određenih proizvodnih odnosa, tada pokušavam upozoriti na tvrdoglavu konzistentnost problema kućanskog i obiteljskog rada koji se kreće od njegovateljskog posla vezanog za djecu i starije, seksa kao rada i njegovih bitnih potencijala koji reproduciraju radničku klasu do različitih oblika neplaćenih poslova u sferi doma.

Ključne riječi: feminizam, jugoslavensko samoupravljanje, mjere štednje, kapitalizam, proizvodni odnosi, historijski materijalizam

 

1. Ženski problem u jugoslavenskom socijalističkom samoupravljanju

U poslijeratnom razdoblju (nakon 1945) Jugoslavija je sprovela niz promjena u načinu upravljanja ekonomijom. To razdoblje se ugrubo može podijeliti na administrativno-centralističko (1945-50), nakon kojeg je došlo do uvođenja radničkog samoupravljanja (1950), decentralizacije i deetatizacije, i koje je konačno – sa SFRJ Ustavom iz 1947.g. – transformirano u razdoblje razvijenog socijalističkog samoupravljanja.[i] Citirajući jednog od najbližeg suradnika Josipa Broza Tita i glavnog konceptualnog tvorca jugoslavenskog samoupravnog socijalizma:

„Osnova svih sloboda i prava radnih ljudi i građana u našem socijalističkom društvu jeste pravo na samoupravljanje. To je novo i direktno demokratsko socijalističko pravo, koje je moguće jedino u uslovima društvenog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju i vladajuće pozicije radničke klase u društvu. Ovo pravo je neupitno i neotuđivo, i kao takvo pripada svim radnim ljudima i građanima.”[ii]

Pravnu dimenziju koju Kardelj spominje u ovom citatu treba smjestiti u područje  radne ravnopravnosti žena i muškaraca, napose kad je riječ o različitim radnim ugovorima, slobodnom vremenu i njegovoj alokaciji te obiteljsko-kućanskim obavezama koje će ometati ženu da, s jednu stranu, participira u političkom i samoupravljačkom angažmanu ali i da, s drugu stranu, ukazuju na deklarativnu, nikako faktičku razinu radne ravnopravnosti muškaraca i žena. Dakako, taj vid radne neravnopravnosti će u kasnijem periodu kapitalističkog načina proizvodnje u okvirima liberalne demokracije i izražene klasne razlike biti i dublje prisutan, kao politička, socijalna i ekonomska nejedankost žena i muškaraca.

Samoupravljanje je u idealtipskom smislu – kad je riječ o emancipaciji žena – zagovaralo restrukturiranje privatne sfere života tako da ona postane sastavnim dijelom jedinstvene društvene organizacije. Na taj su način mnoga „ženska pitanja“, u prvom redu kućanski rad, trebala u praksi postati opće-društvena, socijalizirana. No, bez obzira na nominalne egalitarne zahtjeve samoupravnog sistema, ono što se u Jugoslaviji počelo događati uslijed prvih tehnokratskih upliva u samoupravljački model političke ekonomije dva su problema: prvi i najvidljivi se ogledao u nedovoljnoj afirmaciji radničke klase u upravljanju i „zaostajanje“ u progresivnom ostvarivanju pretpostavljenog položaja žena o čemu će u nastavku teksta biti više govora.[iii]

Premda je ponešto teže pronaći neprogramatske tekstove koji su pisani u Jugoslaviji a koji bi ponudili kritičku analizu ženskog statusa u samoupravljanju, neki nam radovi ipak omogućuju bitne podatke, ako ne i adekvatnu analizu. Istraživanje o samoupravnom i radnom položaju žena u Bosni i Hercegovini omogućilo je čitavi niz zanimljivih podataka, primjerice na pitanje „što društveno angažiranje i samoupravni angažman znači za žene“ 35.7 % ispitanica je izjavilo da im to nosi samo brojne i dopunske obaveze, za 16.4 % ta mogućnost ne znači ništa, 12.8 % nema o tome svoje mišljenje i za 32 % ispitanica to znači niz pogodnosti.[iv]

Read More

Share
09 mar

Darko Suvin SELF-MANAGEMENT AND DISALIENATION IN S.F.R. YUGOSLAVIA

13.3.2013. sreda, CK13 ::

17.00h DARKO SUVIN ''SELF-MANAGEMENT AND DISALIENATION IN S.F.R. YUGOSLAVIA'' (predavanje na engleskom)

18.00h razgovor (na srpskom/hrvatskom)

moderator: ALPAR LOŠONC

10448_10151292978423834_258995155_n

Darko Suvin je pisac, naučnik, kritičar i pesnik, rođen u Zagrebu. Bio je profesor engleske i komparativne književnosti na Univerzitetu McGill, sada je profesor emeritus i član kanadske Akademije nauka i umetnosti. Bio je potpredsednik Union Internationale des Théâtres Universitaires, urednik dva naučna časopisa, potpredsednik International Brecht Society, počasni stipendista četiri univerziteta, stipendista fondacije Humboldt od 1996. do 2000, gostujući profesor na deset severno-američkih i evropskih univerziteta. Napisao je trinaest knjiga o utopiji i naučnoj fantastici, komparativnoj književnosti i dramaturgiji (posebno o Brehtu i Japanu), teoriji književnosti i pozorištu, kulturnoj teoriji i stotine članaka. Objavio je tri knjige poezije, za koje je nagrađivan u SAD-u i Kanadi. Posljednjih deset godina najviše se bavi političkom epistemologijom. U njegove aktuelne knjige spadaju filozofski eseji prikupljeni pod naslovom Gdje smo? Kuda idemo? Za političku epistemologiju spasa objavljeni 2006. u Zagrebu, Naučna fantastika, spoznaja, sloboda objavljena 2009. u Novom Sadu (urednik D. Ajdačić, SlovoSlavia) i Defined by a Hollow: Essays on Utopia, Science Fiction, and Political Epistemology (Peter Lang Verlagsgruppe) u Londonu 2010. Tekst O odnosima klasa u Jugoslaviji 1945.-75., objavljen u 669.broju Aktiva, može se pročitati ovde.

 

Share
Translate »